ATP“Vojvodina“ nalazi se na spisku 24 sporne privatizacije čije razrešenje traži evropska komisija u Briselu,na osnovu izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije.U izveštaju evropske komisije posebno je apostrofirana ATP “Vojodina“ medju prvih pet,ali kao jedini slučaj privatizacije gde je oštećen investitor Ilija Dević a ne država Srbija.

Januara 2013.godine neposredno po dolasku na vlast SNS(srpske napredne stranke) ,Privredni apelacioni sud je doneo pravosnažnu izvršnu sudsku presudu koja ne odlaže izvršenje, sa tom presudom bio bi završen stečajni postupak ATP”Vojvodina” I 500 radnika bi bilo vraćeno na posao.Iza otimanja ATP”Vojvodina” stoji stara državna bezbednost,koja radi za narko I duvansku mafiju I sprovodi pritiske preko političara u Srbiji. Upravo tako je vršen pritisak na pravosudje u slučaju ATP”Vojvodina”.

Za takvo postupanje u pravosudju,a vezano za slučaj ATP”Vojvodina” Agencija za borbu protiv korupcije se obratila tadašnjem PPV Aleksandru Vučiću dopisom, odgovora nije bilo!

Po podnetoj reviziji Vrhovnom kasacionom sudu doneta je presuda u roku od 24 dana,koju ne poznaje sudska praksa I nije zakonita ali sa ciljem da proglase ugovor ništavim nakon deset godina (http://www.ilijadevic.com/ostala-dokumenta/09052013%20REVIZIJSKA%20ODLUKA%20VRHOVNOG%20KASACIONOG%20SUDA.pdf).

Nakon te odluke Agencija za borbu protiv korupcije obratila se dopisom predsedniku Vrhovnog kasacionog suda, odgovora nije bilo.

Nedavno izjašnjenje sudija Privrednog suda u Novom Sadu koje je uputila sudkinja Slobodanka Komšić(rodjena sestra Jorgovanke Tabaković), dostavljenim na zahtev Ministartsva pravde a po pritužbama koje sam podneo zbog problematičnog postupanja u četiri predmeta. (http://ilijadevic.com/images/ostalo/maj18/Izjasnjenje-PRIVREDNOG-SUDA-IZ-NOVOG-SADA.pdf)

Ono što je zajedničko u izjašnjavanju svakog postupajućeg sudije Privrednog suda u Novom Sadu u tim postupcima, je da tvrde kako na njih niko nije vršio pritisak i da su sudili po svom uverenju. Pri tom se svi sinhronizovano pozivaju na presudu Vrhovnog kasacionog suda iz 2013. godine, koja je doneta pod stravičnim političkim pritiskom I ovim izjašnjenjem daju poruku drugostepenim sudovima da ne sude po zakonu već po sudskoj praksi,a sudska praksa nije izvor prava!

Presudu Vrhovnog kasacionog suda koji je na flagrantan način i očigledno proizvoljno utvrdio činjenice i na tako pogrešno utvrdjeno činjenično stanje arbitralno,pogrešno primenio zakone Republike Srbije.Iz tona i sadržaja odluke jasno proizilazi da ovaj sud nije bio nezavistan i nepristrasan jer je posegao za očigledno proizvoljnom i pogrešnom primenom zakona. Vrhovni kasacioni sud u svojoj kontraverznoj presudi Rev 58/2013 kaže da je meni kao investitoru omogućen monopolistički položaj,da je ugovor u suprotnosti sa prinudnim propisima,zakonima,odlukama Grada,pravnim poretkom i dobrim običajima,za sve to ne poseduje dokaze što se vidi iz sledećih činjenica:

1) Vrhovni kasacioni sud ignoriše elemente i činjenice da Javno gradsko saobraćajno preduzeće Novi Sad i stara autobuska stanica nisu ispunjavali zakonske uslove za rad medjugradskog autobuskog prevoza,odnosno da ne rade u skladu sa zakonom.

2) Vrhovni kasacioni sud zanemaruje činjenicu da je ugovor sa Gradom Novim Sadom potpisan nakon što je usvojen od strane Skupštine Grada Novog Sada gde je analizirana opravdanost zaključenja ovakvog ugovora.Gradonačelnik Novog Sada nije inokosni organ niti pojedinac i Ugovor nije potpisan u svoje ime i za svoj račun nego nakon pribavljenih analiza gradskih javnih preduzeća,Javno preduzeće za urbanizam nakon konsultacije sa stručnim službama Skupštine Grada,nakon pribavljanja mišljenja gradskog javnog pravobranioca koji vodi brigu o imovinskim interesima Grada.Nejasno je i bez objašnjenja kako je moguće da smo bili svesni sklapanja nezakonitog predmeta ugovaranja sa istim stepenom odgovornosti Grad Novi Sad i ja lično.Grad Novi Sad ima gradske službe koje vode računa o interesu Grada,a ja vodim računa o interesu svog preduzeća i nisam bio u obavezi da štitim intes Grada Novog Sada.

3) Prema članu 14 Zakona u drumskom saobraćaju,opština i Grad utvrdjuju autobuske stanice i lokacije koje se koriste za prevoz putnika pa je shodno tome Grad Novi Sad imao ovlašćenja da zaključi ugovor i ispuni svoju obavezu,jer je samo bio u obavezi da premesti glavnu medjumesnu i medjunarodnu autobusku stanicu u skladu sa Generalnim urbanističkim planom.

4) „Monopol“ dokazuje Zakon o zaštiti konkurencije po kom osnovu je formirana Komisija za zaštitu konkurencije i u slučaju kršenja i narušavanja konkurencije po ovom Lex specialis izriče se novčana kazna,taj zakon je usvojen 14.09.2005.godine,tako da je isto moglo da se razmatra u slučaju potpisanog ugovora.U Srbiji postoji desetak privatnih autobuskih stanica,takoreći u svakom Gradu u Srbiji,cene staničnih usluga propisuje privredna komora Srbije.Tako da elemenata monopola nema.

5) Tvrdnja Vrhovnog kasacionog suda kojom izražava zabrinutost zbog nezakonitog pokušaja stranka da promene delatnost Gradskog komunalnog preduzeća bez propisane procedure je potpuno nejasna i netačna jer se delatnost stanice Javnog komunalnog preduzeća odnosila na gradski i prigradski javni prevoz a nova stanica ATP”Vojvodina” a.d Novi Sad je bila namenjena za pružanje staničnih usluga za međugradski i međunarodni prevoz. Dakle da je gradsko javno saobraćajno preduzeće počelo da se bavi međunarodnim i međugradskim autobuskim prevozom i uslugama Grad je morao da promeni Osnivački akt. Vrhovni kasacioni sud zaključuje da bi Gradsko javno saobraćajno preduzeće bilo lišeno pružanja staničnih usluga ali ne analizira činjenicu da ovo preduzeće ne bi bilo lišeno pružanja staničnih usluga gradskom i prigradskom autobuskom prevozu a za međunarodni i međugradski prevoz nije ni registrovan što je utvrdio i nadležno Ministarstvo saobraćaja.

Iz napred iznetog se jasno može zaključiti da je odluka Vrhovnog kasacionog suda uradjena pod političko-kriminalnim pritiskom u kome su učestvovali : tužilac Djordje Ostojić,tužilac Snežana Marković,tadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić,sudija Stojan Jokić,predsednik Vrhovnog kasacionog suda Dragomir Milojević,Dušan Stupar u čijim se prostorijama nalazi SNS,a sve po odobrenju tadašnjeg PPV Aleksandra Vučića.

Presuda VKS je doneta sa željom da je sinhronizovano prate drugi sudovi pod političkim pritiskom,očigledno je proizvoljna i doneta bez činjenica koje su relevantne za donošenje ovakve odluke,pogrešnim interpretiranjem i primenom zakona u Srbiji i kao takva nespojiva je sa garancijama prava koju pruža Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama gradjana.

Drugostepenim sudovima podneo sam utemeljene žalbe:

1.Postupak pred Privrednim apelacionim sudom u Beogradu sudija izvestilac Milanović Ljiljana (sudski veštaci obračunali štetu u iznosu od 91 milon evra)

http://ilijadevic.com/images/ostalo/mar18/21-12-2017-s.pdf (ŽALBA)

2.Postupak pred Privrednim apelacionim sudom,sudija izvestilac Vera Tešić(sudski veštaci obračunali štetu od 36 miliona evra)

http://ilijadevic.com/images/ostalo/mar18/27-02-2018-s.pdf (ŽALBA)

3.Postupak pred Apelacionim sudom u Novom Sadu (sudski veštaci obračunali štetu od 132 miliona evra)

http://www.ilijadevic.com/images/ostalo/feb18/13122018.pdf (ŽALBA)

Sudija izvestilac Dušica Šalić,članovi veća: Bajić Verica i Jasminka Dimić.

Produžen radni vek je po ubrzanom postupku dobio sudija Novica Peković,sadašnji Predsednik apelacionog suda u Novom Sadu,koji ima poseban zadatak u ovom predmetu.

Ovo sam izneo isključivo kao činjenice,na sajtu www.ilijadevic.com možete pogledati kompletnu dokumentaciju,nije mi cilj da vršim pritisak na pravosudje,već želim da iznesem istinu I samo istinu u odbrani kapitala koji sam medju retkima u Srbiji zaradio,a koji deceniju branim od narko I duvanske mafije koja vlada Srbijom.

Izgled preduzeća ATP "Vojvodina" 

pre privatizacije

  

Izgled preduzeća ATP "Vojvodina" 

posle privatizacije





 



Joomla templates by Joomlashine